Vantjelesna oplodnja IVF (in vitro fertilizacija) najvažnija je metoda medicinski pomognute oplodnje - MPO. To liječenje se primjenjuje danas u 70% svih uzroka neplodnosti.
Postoje dva temeljna oblika liječenja:
- vantjelesna oplodnja – IVF
- intracitoplazmatsko injiciranje spermija –ICSI (intracytoplazmatic sperm injection)
MetodaIVF se primjenjuje za liječenje ženske neplodnosti, a ICSI za liječenje teških oblika muške neplodnosti. Tehnološkim napretkom u embriološkom laboratoriju usvojene su i ostale napredne metode MPO-a:
- napredni odabir kompetentnih gameta
- zamrzavanje zametaka
- zamrzavanje jajnih ćelija
- pomognuto izlijeganje zametaka (assisted hatching – AHA)
- produžena kultura zametaka – stvaranje blastocista
- morfometrijska analiza embrija
- analiza metabolizma embrija i boljega kvaliteta
- vantjelesno dozrijevanje oocita (IVM)
- analiza hromozoma embrija – biopsija embrija
- PGD - preimplantacijska genska dijagnostika
- PGS - preimplantacijski genski screening
- ostale mikromanipulacijske tehnologije
- odabir pola iz medicinskih razloga
Obje metode IVF i ICSI mogu biti homologne i heterologne tj mogu se koristiti polnim ćelijama partnera ili je jedna od gameta darovana. Spermiji se uzimaju ejakulatom, iz urina ili hiruški iz testisa.
Metode MPO-a koje se samo dijelom obavljaju u embriološkom laboratoriju te se polne ćelije ili zigota laparoskopski unose u prohodne jajovode jesu:
- gamete intrafallopian transfer – GIFT
- zygote intrafallopian transfer - ZIFT
Istorija vantjelesne oplpdnje – IVF –a.
Prije 50-ak godina glavni uzrok neplodnosti je bili su upalno oštećeni jajovodi . Tada su se do savršenstva razvijale mikrohiruške korekcije jejovoda od adheziolize, salpingoneostomije, reanastomoze do reimplantacije tuba u uterus. Rezultati hiruškog liječenja su ovisili o stepenu oštećenja tuba i ukupno su bili slabi. Česte su bile ponavljane tubarne trudnoće. Zato ne čudi ideja da se izvan tijela pokuša oploditi izvađena oocita i razvijeni embrion za nekoliko dana prenese u matericu.
Od 1973. g. se objavljuju prve trudnoće, na žalost, nenormalne. Prvi upjeh IVF –a postignut u prirodnom ciklusu 1978. (Edwards i Steptoe) konačno je afirmisao metodu i potaknuo daljnji i brži napredak.
Uspješnost je bila posvuda niska. Daljnji napredak IVF- a bilježe sljedeća važna postignuća:
- aspiracija oocita pomoću UZV-a -1981.-1990.(Lenz, Wikland)
- zamrzavanje zametaka – 1984.(Leyland, Zielmaker, Trounson)
- donacija oocita – 1984.(Lutjan)
- zamrzavanje oocita 1986.(Chen, Gook, Trounson)
- ICSI – 1992.(Palermo)
- PGD – 1990.(Handyside).
INDIKACIJE ZA IVF I ICSI
Učestalost neplodnosti je u porastu. U oko 12% neplodnih parova potrebno je iscrpno istraživanje uzroka i programirano, individualizirano liječenje. Uzroci neplodnosti su često udruženi i složeni.
Za koju vrstu liječenja ćemo se opredijeliti zavisi o
- trajanju neplodnosti
- uzrocima
- dobi partnera
- prijašnjem liječenju i rezultatima
Po pravilu, ako to dopuštaju navedene okolnosti, IVF i ICSI zadnji su odabir liječenja koji se primjenjuje tek kada su sve ostale metode ostale neuspješne. Preporučeni je redoslijed:
- pasivni postupak
- ciljano liječenje
- na kraju – IVF
Najčešći oblici liječenja neplodnosti:
- liječenje upala polnog sistema
- stimulacija i indukcija ovulacije
- hiruško liječenje – mikrohirurgija, laparoskopija, histeroskopija
- oštećene tube, priraslice
- endometrioza – endometriom
- adenomioze
- miom
- nenormalnosti materice
- ostalo
- arteficijelna inseminacija
- IVF i ICSI
Liječenje treba ranije usmjeriti na IVF/ICSI kada je riječ o dugotrajnoj neplodnosti u žene starije od 35 godina, u uznapredovaloj endometriozi i težoj muškoj neplodnosti. Onkofertilni postupci primarno se usmjeruju na MPO odnosno IVF/ICSI.
|